Nama je zista dato sve, ali ne shvatamo baš način na koji to sve funkcioniše. Naše telo je savršen mehanizam koji je sposoban da se regeneriše, obnavlja i popravlja. Problem je što stalno tražimo vidljivo i opipljivo. Onda kada imamo problem stalno o njemu mislimo i samo o njemu pričamo i to je kao molitva koju šaljemo Univerzumu i on je ispunjava, tako što umnožava ono o čemu mislimo. Tako da svojim mislima i pričama samo umnožavamo problem. Ono što sam se uverila da sve od postanka naše kreacije do sada nigde ne ide. Sve nosimo u svom polju i čeka da bude prepoznato da bi bilo otpušteno. Zato je bitno da upoznamo sebe, ali na način da osetimo kako mi to funkcionišemo, šta kreiramo u sebi. Svaka zbunjenost, povređenost, razočaranost, uvređenost ...ostaje kao zapis u nama. Stvara zgusnuti etar, poput nekih oblačaka. I najmanja briga, zavist, ljutnja na sebe ili druge je dovoljna da se napravi oblak. Određena osećanja pakujemo na određeno mesto u telu. Problem je što od malena kada god osetimo bilo kakvu vrstu poveđenosti ili nepravde navlačimo maske. Ne umemo da otpustimo neprijatnost već najčešće biramo ignorisanje, zaboravljanje ili kontra glumu. Uskoro događaj postane potisnut i zaboravljen ali zapis ostaje u telu. Vremenom taloga postaje sve više i može dovesti do fizičkih tegoba, pa i do ozbiljnih oboljenja. Pozitivna osećanja radost, zadovoljstvo, bezbrižnost, sloboda, voleti i biti voljen imaju moć da razrede taj zgusnuti etar, ali trajno čišćenje od kontaminirane energije postižemo samo osvešćivanjem svih osećanja koje nosimo u sebi. Nekada je potrebno zaista mnogo truda i uvida da bi shvatili šta je ono što treba da oprostimo sebi ili drugima. Ti uvidi mogu da budu razarajuće teški ali kada se jednom otpuste dolazi do regeneracije.
Rekonekcija nam donosi uvide i izlistavanje svega. Tada uspevamo da se oslobodimo negativnih osećanja. Problem je u tome što ne možemo da otpustimo, očistimo sve samo opštom željom da se očistimo od svih negativnih osećaja. Za uspešno isceljenje je neophodno osvestiti tačan naziv onoga što nosimo u sebi. Da li je to uvređenost, nepravda ili strahovi od samoće.... Nijansa je mnogo. Većinu stvari ignorišemo. Mnogo toga što nam se dešava u okruženju pravimo se da ne vidimo. Zato su nam reakcije na ponašanje drugih ljudi dobri pokazatelji za ono što nosimo spakovano u sebi. Kad god vas iziritira nečije ponašanje odmah zastanite i to isto što ste rekli za drugu osobu recite u sebi da ste spremni da to otpustite iz sebe. Iznenadićete se kada shvatite da nam je karakter i potisnuti osećaji bukvalno obmotan oko kičme. Kičma nikada slučajno ne boli. Reaguju i ostali unutrašnji organi: štitna žlezda,želudac, jetra, žuč, debelo crevo, bubrezi i bešika. Svaki pršljen na kičmi je povezan sa nekim od unutrašnjih organa. Zato se uvek i naglašava potreba za vežbama da bi se odžavala elastičnost i zdravlje kičme, ali svim fizičkim aktivnostima dodajte osećaje, osetite svoje telo i sve svoje karakterne osobine. Budite svesni svih svojih misli i osećanja. Verutej mi da mislima i osećajima možete izlečiti svoje telo, čak i tvrde kosti i zglobove bez fizičke intervencije. Za početak budite iskreni prema sebi i postanite svoj najbolji prijatelj.
