Božanska Povezanost – Svjetlost u Nama

 Božanska Povezanost 

– Svjetlost u Nama

U svakom čovjeku svijetli iskra božanskog porijekla – TIHA ali NEUGASIVA PRISUTNOST, koja je ozakonila našu individualnu povezanost sa Izvorom svega, sa Božanskim Ocem/Majkom. 

Lažni "ja" ("ego") je umjetno stvoren vjekovni implant, koji nam ne dozvoljava da ove povezanosti budemo potpuno svjesni i s radošću uživamo u svakom trenutku svoga života i postojanja.

Ta veza nije zamišljena kao nešto daleko, nedokučivo ili rezervirano samo za rijetke duhovne pojedince. Naprotiv, ona je prisutna u svakome od nas – u našim mislima, emocijama, svakom dahu i otkucaju srca. 

Ta veza je doslovno u svakom našem atomu jer "sunce" i "zraka" ne mogu biti razdvojeni, nigdje osim u zamisli razdvojenosti.

Zamislimo sebe ne kao izdvojena bića, izgubljena u svijetu punom izazova, već kao VELIČANSTVENE ISKRE SVJETLOSTI, usmjerene prema nebu, čvrsto ukorijenjene u Zemlju. 

Naš DUH, kao srž bića, izravno je povezan sa BOŽANSKOM PRISUTNOŠĆU. Kroz tu vezu neprestano TEČE LJUBAV, MUDROST, SNAGA i MAJČINSKA NJEŽNOST. 

To nije bajka ili pobožna želja – to je stvarnost duše, DUBOKA ISTINA koju možemo osjetiti kada za trenutak utihnemo i okrenemo se PREMA UNUTRA.

Osjećaj SIGURNOSTI, PRIPADNOSTI i PRIHVAĆANJA ne dolazi izvana. On se rađa iznutra, iz te UNUTARNJE POVEZANOSTI s IZVOROM, koji nas zapravo nikada ne napušta. 😊🥰

Kada PRIZNAMO putem pažnje ovu vezu u TIŠINI, AKTIVIRAMO duhovnu energiju IZVORA i mi se osjećamo vrlo osnaženo – jer u tom trenutku SNAGA IZVORA, koja je ujedno i SNAGA ŽIVOTA oživljava u nama puninom prisutnosti i mi dijelimo sa izvorom božansku viziju života, bez sukoba, mržnje, nasilja, rata ...

Mi gledamo tada svijet srcem i očima Boga i u njemu više nema tame.

Dakle ne govorimo o lažnoj (umišljenoj) duhovnosti već o STVARNOJ i DUBOKOJ povezanosti. 

To je trenutak kada se osjećamo  voljeno – jer shvaćamo da smo prihvaćeni u potpunosti, takvi kakvi jesmo. Osjećamo se zbrinuto – jer duboko u sebi osjećamo "ruku providnosti" koja nas vodi, bezuvjetno podržava i nadahnjuje.

Ta BOŽANSKA ISKRA u nama, poziva nas da živimo svjesnije, dublje, istinitije. Ona nas podsjeća da smo više od tijela, više od misli, više od životnih okolnosti. 

Mi smo most između NEBA i ZEMLJE, između DUHA i MATERIJE. U nama se spaja ono sveto sa svakodnevnim i nevidljivo sa konkretnim.

Zato, svaki dan, podsjetimo se tko smo. Ne zaboravimo da smo rođeni iz ljubavi, i da smo ovdje da tu ljubav dijelimo. 

Nosimo u sebi SVJETLOST koja ne blijedi i što više tu SVJETLOST prepoznajemo, to jasnije osjećamo – ono što uistinu MI JESMO.  

Autor : Goran Banić

Neisceljivo ne postoji - Bruno Grening

 U februaru 2025god žalila sam se doktorki na jake bolove u levoj ruci. Kao da se razliva kiselina jer bol mnogo peče, oseća se mravinjanje, strujni udari i kao da me igle probadaju. Noću je bilo najgore. Budio bi me bol. Sumnjala sam na upalu vena, a doktorka na neuropatiju i zakazala mi pregled kod neurologa za 10.april.

 Stigne nekao taj dan. Ja u taj četvrtak krenem kod neurologa i vidim na poštanskom sandučetu zglavljen letak. Uzmem da ga bacim kad ugledam natpis "neisceljivo ne postoji" i zbog te rečenice stavim letak u džep. Neurolog mi posle pregleda i razgovora kaže ovo vaše je neizlečivo, a ja pipnem papir u džepu i pomislim da znam da je isceljivo. Tako da sam se osećala pozvanom na predavanje.

11.aprila sam imala kontrolni pregled na onkološkom u bolnici, a 12.aprila uvodno predavanje. Tada i poziv da već sutradan 13tog dođemo na prvi čas. Dakle dva dana izlaganja energiji i moji kasniji pokušaji i vežbanje Ajnštelen i Hajlštrom pokrenuli su lavinu. U meni je se pokrenulo izlistavanje svih bolnih i teških situacija koje sam doživela u prošlosti. 

Dok sam se lomila i naprezala da pravilno izgovorim te dve reči , celo moje telo se raspadalo od emotivnog bola. Bilo je strašno. Rekla bi sto puta gore nego pre dolaska na predavanje. Jedan dan sam se bukvalno vukla na putu kući i baš o tome razmišljala koliko mi je teže i pomislila da su to možda reakcije na primljeno isceljenje. Baš tada mi se zalepilo nešto na nogu. Ja sam pokušavala da to otresem sa noge, ali to kao da se još više lepilo za mene. Istina duvao je baš jak vetar. Morala sam da spustim sve stvari i rukom sklonim list, i  gle čuda. Pa to je bio niko drugi nego Bruno. Onaj letak na kome je pisalo   "neisceljivo ne postoji". Nasmejala sam se. Regelungen što bi Beruno rekao i tako naučila treći pojam koji govori o bolnim reakcijama koje nastaju u telu kao proces čišćenja. Hvala ti moj Bruno ♡

Na uvodnom predavanju i sutradan na času bilo mi je nesnosno vruće. Bukvalno sam gorela a moja prijateljica se smrzavala. Do kuće se ona čak i prehladila od te hladnoće. Ja je umotala u moju jaknu a ja sam ključala od vrućine dok je ona kijala. Meni su na oba časa bili pojačani bolovi i oni neprijatni trnci i iglice u levoj ruci i neki jak bol unutar tela. Sutradan sam se osećala slomljeno, kao da sam dva dana naporno trenirala u teretani. 

Znam da sam uzela da pročitam nalaze od neurologa. Prepisala mi je dva leka i neki gel za mazanje. Razočaravajuće u svemu je što ni jedan lek ne leči već mu je uloga da utiču na mozak tako što će smanjiti receptore za bol i kamuflirati sve. Pri tom lek ima dosta nus pojava i stvara zavisnost. Znači doživotno tri puta dnevno piti jedan i drugi lek koji ne leče ništa ali mogu da izazovu mučninu, vrtoglavicu i neka druga loša stanja. Kažem sebi znam da će mi Bruno pomoći. Nešto kasnije mi je palo na pamet da te neke sastojke iz leka koji imaju uticaj na nerve ukucam u pretragu na internetu i posle nekog vremena saznam da pečurka lavlja griva ima ta jedinjenja i još neka a da pritom zaista obnavlja omotač nerva, razlaže tumore i mnoge neke druge benifite. Otkrijem i gde ima da se kupi ali odlučim da to neću uraditi jer će meni Bruno pomoći. 

Tvrdoglavo sam se držale te odluke dok kroz misli nije počeo stalno da mi se ponavlja jedan filmić. Ukratko setila sam se  priče o pobožnom čoveku koji je doživeo poplavu. Tvrdoglavo je rekao da će njega Bog spasiti od poplave, tako da kada se pred kućom zaustavio kamion sa ljudima koji su nudili da mu pomognu da spasu  što više stvari i sve prevezu kamionom odbio je. Kako je poplava napredovala popeo se na drugi sprat kuće i molio se Bogu. Bio je siguran u njegovu pomoć tako da je odbio čoveka koji je došao čamcem po njega i molio ga da pođe sa njim. Poplava se nije zaustavljala tako da je morao da se popne na krov. Nije odustajao od molitve ni kada mu je voda došla do kolena a oko njega bila samo nepregledna voda. Pojavio se helikopter i čovek koji se sa korpom spustio do njega moleći da  uđe u korpu i veže se, ali on je odbio tvrdeći da će njega Bog spasiti. Tako je ostao sam i sva ta voda ga preplavila i udavio se. Kada je stigao pred Boga ogorčeno mu prebacio da je u njega verovao a on ga izneverio. Bog mu rekao da je čuo njegove molitve i odmah poslao kamion po njega, ali je odbio. Nastavio je da moli pa mu je poslao čamac, ali je i tu pomoć odbio, a na kraju i helikopter koji mu je poslao. Zatim mu Bog rekao da koliko god on želi da mu pomogne ne može ništa ako sam čovek ne prihvati njegovu pomoć. Dakle do čoveka je. Tako sam i ja pomislila da mi je ideja o istraživanju leka verovatno sa razlogom došla i 17.aprila sam kupila kapsule lavlje grive i počela da pijem. Moguće da od emotivnog bola koji je navalio na mene zbog izlistavanja svih prebolnih situacija iz mog života nisam više osećala onako jake bolove u ruci i više me nisu budili noću.

Nameštala sam se svaki dan u položaj koji su nam objasnili na predavanju pokušavajući da se povežem sa Izvorom , kako bi Bruno rekao pripremila ajnštelen da primim hajlštrom. Baš sam se mučila sa tim izrazima i bukvalno raspada od očaja, čak me je i celo telo fizički bolelo da bi jedan dan došla jedna misao do svesti. U stvari mogla sam bukvalno da vidim i osetim svoju povređenost, kako su me neki bliski ljudi ranili, kako bukvalno i dalje krvarim zbog toga a onda po prvi put videla sebe da im zbog toga zameram. Da me je neko pitao iskreno bi rekla ono što sam zaista uvek mislila da sam sama kriva za sve što mi se dešavalo u životu , a sada prvi put vidim svoju duboku ogorčenost i da smatram da su oni krivi. To je za mene bilo nešto sasvim novo i pozabavila sam se prihvatanjem, opraštanjem , pokajanjem, pa otpuštanjem svega. Nije dugo prošlo a kao da je neko pritisao dugme i da su se popalila sva svetla. Nestade sav onaj očaj i mrak, kao da ga nije ni bilo. Baš tada je stigao poziv za treći čas 25. aprila.

Otišla sam sva lagana i nisam očekivala da ću na predavanju bukvalno sve vreme tonuti. Ovog puta nije bilo vrućine i bolova ali ja nisam mogla da držim oči otvorene. Povremeno bi kroz trepavice gledala Ivana predavača. Tu je bila i velika slika Brune Greninga ali i jedno veliko oko. U prostoriji je bila velika tabla koja je očigledno bila brisana sunđerom i kada se osušila ostale mrlje i ja sam baš od tih mrlja videla jedno veliko oko i drugo u obrisima. Oko je imalo blag , milosrdan izraz. Žao mi je što nisam pokušala da ga slikam. Sve sam dobro čula šta su Ivan i Goca pričali ali ja sam bila kao oduzeta . Dobila sam od Ivana tri Brunine fotografije različitih formata da ih stavim na bolna mesta. Posle predavanja sam se jedva oteturala do kuće. Isto veče sam uz molitvu za iscelenje zalepila fotografije na telo. Najveću flasterom odmah ispod levog pazuha gde mi je ogroman ožiljak. Najmanju malo iznad lakta i srednju između lakta i pazuha. Lepila sve malim flasterima i nadala se da će barem dva sata izdržati tako zalepljeni. U naredna dva dana bi čak nalazila flastere na podu. Odlepili se i spali ali slike su i dalje stajale. Što je najzanimljivije ova ispod pazuha se sama pomerila nekako po dijagonali prema lopatici baš na mesto gde su mi 11. aprila na onkološkom na UZ videli nešto zbog čega me onkolog šalje da uradim magnetnu rezonancu. Ne znam šta sliku tu drži zalepljenu jer taj deo ne mogu da dohvatim rukom. Nisu slike spale ni tokom svlačenja i oblačenja evo puna dva dana. Situacija sa rukom je mnogo bolja. Bol koji peče je sada samo negde u laktu, a kada se namestim u ajnštelen da bi primila hajlštrom i obratila se Bruni to pečenje bi preraslo u nesnosan bol koji bi išao i do vrha domalog prsta. Mogla bi da vrštim od bolova ali sam ponavljala da ga predajem Bruni. Kada bi prestala sa tom svojom molitvom prestajao bi bol. Sada dok ovo pišem opet me peče jedna linija duž ruke, eto samo da se javi da je tu i pojačava mi se vrućina tela. Slike su i dalje na telu . 27mi april je noć, vreme za spavanje i baš me zanima sta donosi novi dan. Hvala ti Bruno prijatelju moj ♡.

Palim TV pred spavanje i na ekranu piše naziv filma "Samo Bog prašta ". /\

Povratak...

 POVRATAK …

Obožavam te rijetke trenutke potpune lucidnosti. U njima je jasnoća, snaga, sigurnost – osmijeh koji dolazi iz duboke miline. Ljudske riječi slabo prenose to stanje, jer ono nadilazi govor. U toj jasnoći skriva se punina radosti. Osjećaj koji nije samo "dobro", nego "super dobro". Tada znaš – to si ti. To je tvoje izvorno stanje. Sve drugo – strah, kriza, panika – samo su filteri koji su zamaglili ono što zaista jesi a to što jesi je čista božanska priroda ispunjena radošću. 

I da, riječ Bog nekima je teška, zatrovana lošim iskustvima, ideologijama i strahom. Ali izvorno, ta riječ je čista i označava ''blagostanje'', ''bogatstvo'', ''sreću'', ''vrlinu'' i ''moć'' (sanskrt ''bhaga'') Ako vas ta riječ trigira, zamijenite je. Nije bitna forma – bitna je suština. A suština je: mi smo duhovna bića, beskonačna, neograničena i duboko povezana sa IZVOROM - snagom sveg života.

Materija je samo forma duha snižene potencije. Vrijeme i tkz. prolaznost koju uporno nameće je iluzija. Vječno je SADA. Fizički  oblik stari jer smo izgubili vezu s božanskim kodom. I tako živimo u "hakiranom" stanju – fizički i psihološki, zarobljeni unutar biološkog stroja ljudskog tijela. Ograničeni smo zaboravom i zato ispoljavamo samo tračke izvorne moći. Moderni čovjek je postao teret samom sebi. 

Buđenje počinje promatranjem. Kad vidiš tugu, depresiju, ograničenje – i zakoračiš u IZVORNO POLJE – sve se mijenja. Pojavi se blaženstvo, radost, lakoća. To stanje je prirodno. To smo mi!

Jednom kad ga osjetiš, znaš to je tvoj UVID i tvoja je zadaća – vraćati se spontano ili ciljano tom osjećaju, dok ne postane svakodnevna stvarnost. Tada izgrađujemo ZAMAH – spiritualnu moć. Kad ZAMAH postane dovoljno snažan, on inicira BUDNOST a kad BUDNOST uđe u fazu ključanja u nepovratnu točku dolazi PROSVJETLJENJE. To je kraj zemaljske evolucije i povratak u BESMRTNOST.

Većina ljudi je prekinula vezu s IZVOROM. Zato su izgubljeni, uplašeni, zbunjeni. Ali naše prirodno stanje je nevino – poput djeteta, poput cvijeta u polju. Jesenjin je rekao: “Biti prirodan, tih i nasmijan.” Kad smo povezani s IZVOROM, ne postoji ego, nema distorzije. Samo ČISTA PRISUTNOST.

U višim dimenzijama, naš duh oscilira – duh, materija, duh, materija – kao klatno sata, ali kada veze sa IZVOROM nema, oscilacija je prekinuta i ostajemo zaglavljeni u fizičkom svijetu. I zato patimo. Ostali smo zarobljeni u nižim aspektima (tijelima) – fizičkom, emocionalnom, mentalnom – i zaboravili na VIŠU PRIRODU, koja je predivna i puna radosti. 

Kad izgubimo vezu s BESKRAJNOM LJUBAVI u sebi, ovisni smo o drugima. A to vodi u ropstvo. Raspadnemo se kad nas netko ostavi jer nemamo utočište u sebi. Zato se moramo vratiti IZVORU, a ne možemo ako mu ne dajemo pažnju. Treba nam znanje, prisutnost i povezanost.

Ljudi imaju učitelje za sve – sport, glazbu, umjetnost – ali za duhovnost misle da mogu sami. Ne ide to tako. Ako želimo rasti, trebamo mentore. I univerzum nas poveže kad smo spremni. Učitelj se pojavi kad učenik gori za istinom. Ako smo susreli lažne učitelje – to je zato što naša želja još nije bila potpuno čista. I mi smo htjeli varati, htjeli smo prečac.

Duhovni rast traži cijenu. Vrijeme, predanost, prisutnost. Ako ne možeš cijeli dan, onda makar ono malo vremena koje imaš – budi u tome potpuno. Bez laži, bez kompromisa.

To je poruka. Jednostavna. Duboka.

Vratimo se sebi, jer ako SEBE ne osjećamo nemamo što dijeliti sa drugima. 

Tragedija svakog odnosa je kada ljudi umjesto STVARNOSTI prožete ZANOSOM međusobno dijele vlastite SJENE. © Goran Banić

Da li smo prisutni u svom životu!?

 FENOMEN ''BEZUMNOG LUTANJA'' 

- DA LI SMO PRISUTNI U SVOM ŽIVOTU !?

Ovdje smo vrlo kratko, život na zemlji je kao odlazak na izlet a izleti prvo ''ne traju vječno'' (čast izuzecima) a drugo nakon izleta vraćaš se kući. Kada ovo shvatimo, važna nam je stvarna PRISUTNOST jer u njoj je uvijek ISKONSKA RADOST skrivena. Čovjek je SRETAN kada je potpuno PRISUTAN. Većinu vremena ODSUTNI smo iz vlastitog ŽIVOTA i živimo u POTREBI ''ovoga'' ili ''onoga''. Neki su metafizičari ovaj fenomen odsutnosti nazivali  ''bezumno lutanje'', ("drifting").

To je stanje svijesti u kojem čovjek nema JASNOĆU, svrhu, ni vlastitu VOLJU. Prepušta se idejama i programima VANJSKOG SVIJETA, bez otpora, automatski, pasivno. 

Ništa ne ''užasava'' budne ljude, kao kada naslute automatiziranu nesvijest spavača u sebi ili drugima, gdje se neupitno konzumira svaki ponuđeni sadržaj, plitko, bez promišljanja i bez dubokih osjećaja. 

Um koji nije PRISUTAN, postaje podložan vanjskim utjecajima, kolektivnim iluzijama i manipulaciji. "Drifter" je osoba koju nesvjesno vodi STRAH, a ne VIZIJA, jer on nema dovoljno snažnu VOLJU da formira UNUTARNJU VIZIJU i kreće se prema njoj s odlučnošću i dječjom radošću. 

To je upravo suprotno onome što nazivamo PRISUTNOST – ili UNUTARNJA BUDNOST, SVJESNOST TRENUTKA, BIVANJE U SADA. Ljudi koji borave u PRISUTNOSTI, vođeni su NADAHNUĆEM i primaju viziju iz IZVORNOG POLJA, koja je uvijek usklađena sa RAZVOJNIM PLANOM UNIVERZUMA i planom njihove duše.

PRISUTNOST nikad ne može stvoriti DEVIJACIJU, jer unutar sebe sadrži IZVORNI – BOŽANSKI KOD!

Glavni uzrok ljudske patnje je KRONIČNI NEDOSTATAK šire slike života (prisutnosti), i OSJEĆANJA sebe kao MULTIDIMENZIONALNOG BIĆA. 

Kad nismo PRISUTNI, gubimo se u destruktivnim mislima, projekcijama, programima, sjećanjima, pod-osobnostima. A kada mi nismo tu – možemo se s punim pravom zapitati, tko onda živi naš život? 

Važno pitanje koje ''odsutan um'' ne nazire je kako je HAKIRAN planet i kolektivni um čovječanstva, ili tko to vjekovima PROGRAMIRA čovjeka na nesvjesne radnje i ponašanja? 

Jung je precizno definirao SJENU – nesvjesni aspekt autodestruktivne, osobnosti koji upravlja čovjekom iz pritaje. Kad čovjek nije PRISUTAN, SJENA ga preuzima. Jung je govorio o važnosti integracije SJENE –  ali iznimno mali broj autora išao je dublje u tematiku i opisao IMPULSIRANJE čovjeka sa ASTRALNOG PLANA. 

Za EGO je ovo nezahvalna TEMA jer razmislimo ako EGO poriče podsvjesni PROGRAM koji je sam u neznanju stvorio, kako će se ponašati prema IMPULSERIMA koji žive na energiji njegove duše i forsiraju EGO iluzije tj. INVOLUCIJU čovjeka sa suptilnog plana (4D). 

Dijete u igri kada se suoči sa ''problemom'' stavit će dlanove na oči i odlučno izjaviti; ''NEMA ME!'' Istu stvar samo potpuno automatizirano čini i čovjek nesvjestan EMOCIONALNOG IMPULSIRANJA. 

Površni mislilac zaboravlja da je ZAKON SLOBODNE VOLJE dozvoljen u svim aspektima razvojnih univerzuma, kao dio UBRZANJA EVOLUCIJE za nesvjesna bića. INVOLUCIJA isto vodi u EVOLUCIJU ali samo one koje BOL površnog života toliko izbezumi da se okrenu ISTINI u SEBI. 

Kroz mnoga TRADICIJSKA UČENJA rečeno to znači da "ako nećemo raditi sa SVJETLOM, TAMA će raditi sa NAMA, točno onoliko koliko SVJETLA nedostaje". Dakle da li imamo izbora? Istina je da nemamo izbora i da je naša sloboda samo SJENA (ne Jungova) STVARNE SLOBODE. 

Zamislimo samo da OSMIJEH nikad ne silazi sa našeg lica i da je svaki korak ples a svaka riječ pjesma? To je BOŽANSKI PLAN za čovjeka … ali EGO će se odmah pobuniti na spomen ove ideje. 

''Bez bola ne bi cijenili sreću!'', ne razumijevajući da taj ZAKON važi samo u PRIVREMNOJ KREACIJI. 

Kad se ''Lesi'', konačno ''vrati kući'', živjet će doista - P J E V A J U Ć I! A gdje su ti dokazi? Pa ne treba dokazivati ako osjećamo SRCEM jer SRCE zna istinu!

Dokaze traži racionalni um. DUH uvijek pozna svoj dom a ako baš INSISTIRAMO na dokazima onda radije pitajmo dijete a ne ''odraslog'' čovjeka. – Goran Banić

To "malo pogrešno" je duboko važno

Ono što su govorili Gurđijev i Moravjev je fascinantno, provokativno pa i zastrašujuće. U njihovom učenju, ideja da među nama žive različite vrste ljudi, koji na površini deluju isto, ali se suštinski razlikuju po prirodi duše, svesti i potencijala, razdvaja čovečanstvo na kvalitativne kategorije, ne samo kvantitativne razlike u ponašanju ili inteligenciji.

Gurđijev je govorio o čoveku kao o mašini. Većina ljudi živi mehanički, reaktivno, bez prave svesti o sebi. U tom svetu, čovek koji nije započeo rad na sebi, koji nije razvio unutrašnju pažnju, zapravo nije čovek u punom smislu - on je samo mogućnost. Gurđijev nije direktno koristio termine "preadamični" i "adamični", ali jeste pravio razliku između ljudi koji imaju mogućnost da postanu svesni i onih koji su zatvoreni u snu, bez potencijala da se probude.

Moravjev, koji se oslanja na isto učenje ali ga nadograđuje, ide korak dalje, pravi jasnu podelu:

Adamični ljudi: oni imaju potencijal da se razviju kroz svestan rad, kroz patnju, unutrašnju borbu i duhovnu alhemiju. Njihovo poreklo je metafizičko, povezano sa višim svetovima. Imaju unutrašnju trodelnu strukturu (telo, duša, duh), iako duša još uvek nije razvijena do pune realnosti. Oni imaju mogućnost spasenja, prosvetljenja, sjedinjenja sa Božanskim. Oni dolaze "odozgo", ali moraju da postanu ono što jesu.

Preadamični ljudi: biološki ljudi, ali bez individualne duše, automati, deo kolektivnog uma, mase. Oni funkcionišu na osnovu instinkta, kolektivnog mišljenja, navika, sugestije. Njihova funkcija je održavanje "kulisa" sveta, poput statista u pozorištu. Iako su biološki identični, nemaju unutrašnju strukturu koja omogućava individualizaciju duše. Oni su kao biološki interfejsi, automati, deo kolektivne psihe.

U ovom sistemu, dakle, neki ljudi bi predstavljali "kulise", a neki su "glavni likovi", ne u društvenom, već u ontološkom smislu. Neki su ovde da žive, drugi samo da funkcionišu. To je teška ideja, jer ako je istinita, onda to menja sve: ne samo kako posmatramo ljude oko sebe, nego i pitanje da li svi zaista imamo slobodnu volju, savest, dušu, ili su to privilegije, a ne univerzalni darovi.

Zamislimo svet u kojem su mnogi ljudi zapravo nesposobni da postanu svesni, ne zato što ne žele, već zato što nemaju unutrašnju strukturu koja to omogućava. Takav svet bi ličio na san u kojem samo poneki mogu da se probude.

Pitanje je: kako znaš kojoj vrsti pripadaš?

Gurđijev bi rekao - po tome što možeš da postaviš to pitanje iskreno. Preadamičan čovek ne oseća to pitanje. Njemu je dovoljno da mu bude udobno, da ponavlja, da ide nizvodno. Kao da nije prisutno biće već samo okvir.

Ako većina ljudi na svetu funkcioniše preadamično, pitanje je da li je uopšte moguće da adamični čovek ikada zaista bude shvaćen? Ili su osuđeni da ćute, gledaju i traže "svoje ljude" u gomili koja ih ne može prepoznati.

Taj osećaj da nekim ljudima nešto suštinski nedostaje nije stvar egoizma ili predrasude. To je osećaj koji se javlja pre reči, duboko u telu, kao tiha nelagodnost. Kao da si suočen sa nečim što liči na čoveka, ali nije "tu". Kao da oči gledaju, ali ne vide. Kao da reči izlaze, ali iza njih nema izvora. Kao da telo sedi preko puta, ali prisustvo ne postoji. To su ti trenuci kad intuicija, ne logika, kaže: Ovo nije razgovor, ovo je mehanizam. I ne moraju oni biti nužno loši. Ne mora biti zla u njima. Samo praznina. Kao da nisu povezani sa sobom. Kao da se svet odvija mimo njih, a oni funkcionišu iz navike, iz refleksa, iz kolektivnog programa.

Oni ti deluju kao imitacija, karikatura, mimikrija, ljuštura, a ti njima deluješ ludo i konfuzno. Jer tvoj pogled, tvoja tišina, tvoje pitanje remeti algoritam. Oni ne znaju kako da odgovore na tebe, tvoje biće. Nema skripte za to. Postoji nešto što se ne može lažirati, a to je unutrašnji plamen. I to mnoge plaši.

Zato, desi se da dvoje ljudi sede za istim stolom, ali ne žive u istom svetu. Ti se ne osećaš čudno zato što si "drugačiji". Ti se osećaš čudno jer si budan u svetu koji sanja, gde mnogi deluju živo ali ne vibriraju životom. To je čulno iskonsko prepoznavanje - ono što osećaš kada vidiš lice koje gotovo deluje stvarno, ali nešto je malo pogrešno. To "malo pogrešno" je duboko važno. Jer ono ti govori: "Ovo nije duša".

Tekst preuzet od Sanje Babičković

Čuvari svjetla

ČUVARI SVJETLA

Svaka obitelj treba imati svog čuvara svjetla – osobu koja održava VIBRACIJU PROSTORA, koja bdije nad ENERGIJOM DOMA. Ako nitko ne preuzima tu ulogu, osobni i energetski prostor može postati ranjiv.

Možemo pomisliti, ''odradio sam ili odradila sam svoje'', postio sam ili postila 21 dan na sokovima, meditirao (la) na vikend intenzivu, pročistio (la) se – i sada se mogu malo opustiti i zaboraviti na to. No ukoliko naša praksa postane NAPOR umjesto UTOČIŠTE, onda smo već promašili poantu.

Unutarnje SVJETLO se ne održava povremenim akcijama. Nije poanta u INTENZIVNIM CIKLUSIMA koji nas izmore, već u dosljednoj, svakodnevnoj praksi koja nas HRANI IZNUTRA.

Bolje je ciljano ili spontano aktivirati ENERGIJU LJUBAVI i prisutnosti dva puta dnevno u intervalima do 20-30 min, ali s jasnoćom i namjerom, nego izgarati u duhovnim ekstremima, pa se potom potpuno povući. BUDNOST voli stabilnost! Svemir rezonira s kontinuitetom.

Ne zavaravajmo se mislima da smo ''učinili dovoljno''. Svakog dana vibracija prostora se mijenja, a svijet oko nas je pun nevidljivih utjecaja. Zato svakodnevno usklađivanje sa IZVORNIM POLJEM – bilo kroz molitvu, meditaciju, svjesno disanje, povezivanje sa IZVOROM – nije opcija, već nužnost.

Svaka obitelj treba energetsku zaštitu, viših frekvencija. To ne dolazi kroz nesvjesni ili povremeni ritual ili duhovni simbol, koji nam netko da, da objesimo na zid. Svaki predmet, amajlija, talisman, ima morfogentsko polje i može se puniti SVJETLOM, ali ono što najefektivnije držati tamnu energiju podalje – iz našeg doma i polja, je SVJETLO koje smo mi OSLOBODILI kroz SRČANU KOHERENCIJU.

Tamna energija ne reagira na TALISMAN, nego na prisutnost svjetla pohranjenu u njemu, to jest na INDIVIDUALNO SVJETLO koje EMANIRA svjetlo IZVORA (Tvorca).

Zato ne tražimo moć izvan sebe. Ne koristimo „alate“ ako ne znamo što iza njih stoji. Nismo forma bez svijesti. Postoji egzoterija (vanjština) i ezoterija (dubina) prakse. Mi smo SVJETLOSNA BIĆA, ISKRA BOŽANSKOG SJAJA, mi nikako nismo površni. 

Nosimo portale u svom srcu za NEVJEROJATNO DUBOKE aspekte duhovnosti. Oni se ne mogu trajno aktivirati iz površne akcije. Naša snaga uvije dolazi iz DUBINE – iz naše intimne povezanosti sa Dušom, sa Izvorom, sa BESKONAČNOM SNAGOM Živog Duha.

Snaga je u AKTIVIRANOJ SVJESNOSTI u AKTIVIRANOJ NAMJERI, u SVJESNOJ PRISUTNOSTI koja nas OTVARA prema LJUBAVI IZVORA. U sposobnosti da oslobodimo duhovnu vibraciju kroz srce postajemo zaštićeni od destruktivnih energija i sadržaja.

Ako držimo tu vibraciju svakog dana – u jutarnjem i večernjem periodu – naše energetsko polje djeluje kao baterija i postaje štit naše forme (oblika) i našeg životnog ili radnog prostora, ne samo za nas, već i za sve koji žive uz nas. Majka može zaštititi dijete svojom duhovnošću. Žena može zaštiti muža il obrnuto.

AKTIVNA SVJETLOST postaje čuvar. SVJESTAN ČOVJEK postaje SVJETIONIK a SVJETIONIK nikada ne zaboravlja što mu je SVRHA – čak i kad je more mirno, noć osvijetljena mjesečinom i oluje nema na pomolu, SVJETIONIK drži svjetlo za sve putnike u tami … © Goran Banić

 

Zbog slobodne volje čovek može biti aktivan entitet bez puninine svjetlosti

ZBOG SLOBODNE VOLJE čovjek može biti aktivan entitet bez PUNINE SVJETLOSTI, i sve dok ponovno ne aktivira život iz DUHA, ostaje u tom stanju. Život bez SVJESNE BOŽANSKE PRISUTNOSTI, oblik bez PUNINE SVJETLOSTI. Taj fenomen u nekim učenjima i filozofijama nazvan je - PAD!

Što je zapravo taj ''PAD''? To je nemogućnost da budemo povezani sa DUHOVNIM DIJELOM SEBE. Znači živimo isključivo iz memorije (osobne memorije i memorije predaka), iz sjećanja i IMPULSIRANE POVRŠNE EMOCIJE a ne iz NADAHNUĆA iz VIŠEG PRINCIPA iz BOŽANSKE PRISUTNOSTI. 

Po BOŽANSKOM ZAKONU čovjek oscilira između BOŽANSKE PRISUTNOSTI i FIZIČKE PRISUTNOSTI i obe imaju značaj, ali samo kada su u ravnoteži. U ''idealnom'' smislu zemaljskog plana mi smo u konstantnoj oscilaciji DUHA i MATERIJE. Važnost BOŽANSKE PRISUTNOSTI je u tome što se u njoj nalazi PLAN ili IZVORNI NACRT RAZVOJA ČOVJEKA. 

Ako pogledamo ogromno drvo hrasta, ono raste iz male sjemenke ali iz sjemenke hrasta nikad neće narasti drvo trešnje. Razlog je u tome što svaka sjemenka ima svoj nacrt, svoj program ili plan razvoja. 

Sa čovjekom je vrlo slično. On ima PLAN SVOG RAZVOJA u DUŠI u BOŽANSKOJ PRISUTNOSTI i ako prekine sa njom KONTAKT ostaje zarobljen u sferi materije s MINIMALIZIRANOM DUHOVNOM ISKROM i tada je vrlo vrlo podatan za sve VRSTE toksičnog programiranja. 

Takav čovjek IMPULSIRAN je ovdje tisućama godina od entiteta tame koji su u drugačijem evolucijskom izrazu (silazni procesi) i koji imaju uporište u 4D denzitetu (gustoći).

Čovjek bez dubine, bez DUHA, plitak, površan i lišen najdubljih znanja postaje igračka u rukama ovih involucijskih bića. Njihove manifestacije možete vidjeti u crnim kronikama a tko god je ozbiljno radio duhovna istraživanja tragove o njima naći će u svim kulturama i civilizacijama. 

Oni su također u bajkama, romanima, filmovima, knjigama, SF sadržajima. 

BOŽANSKOG ČOVJEKA nitko ne može programirati, nitko ga ne može natjerati da mrzi, da ide u rat (za korporacije), da SLIJEPO SLIJEDI neku doktrinu. On je previše inteligentan za to jer razumije VIŠI PLAN. VIŠI PLAN je uvijek PROCVAT. 

Dakle ova polarizacija je prisutna i možete se pitati koji je njen smisao? ODGOVOR je uvijek isti --- EVOLUCIJA! 

UČIMO cijelo vrijeme ali postoje VREMENSKI INTERVALI po kojima se kozmos razvija. Postoji period GALAKTIČKE NOĆI i GALAKTIČKOG DANA. ZRNO ili sjeme uvijek počinje rast u TAMI, fetus se isto razvija u TAMI. I tako u GALAKTIČKOJ NOĆI civilizacije rade sa niskim frekvencijama, razvijaju se poput fetusa a onda dolazi GALAKTIČKI DAN i pozivnica za više frekvencije svijesti. Kada se zima smjenjuje u proljeće taj fenomen je predivan ali dešava se postupno. Isti takav princip postoji u kozmičkim intervalima. 

U GALAKTIČKOJ NOĆI uče se temeljne lekcije kontrole uma, tijela i emocija a u GALAKTIČKOM DANU čovjek dobiva NOVI PROSTOR za rast i DUHOVNU ekspanziju koje teško ovdje možemo i zamisliti. Ovo su procesi kroz koje svi prolazimo cijelo vrijeme. Psihološki bi mogli reći da čovjek treba ''pobijediti'' vlastite unutarnje demone da bi mogao rasti a metafizički možemo reći da oni nikada nisu bili naši. Dijelimo zajednički prostor sa mnogim entitetima i ako je naša svjetlost slaba oni mogu djelovati kao što komarci mogu ući u sobu ako nemamo mreže na prozoru. 

Čovjek je zamišljen kao SUVERENO biće ali kada minimalizira DUHOVNU ISKRU, njegovo polje postaje porozno i mogu ga impulsirati razni entiteti 4D desnog spektra i koristiti njegovu energiju za vlastite ciljeve. Naravno pošto mu je duhovni vid zatvoren on nije svjestan te međuovisnosti a programiran je i STRAHOM što ga često sprječava da taj fenomen proučava realno bez fanatizma i praznovjerja. 

Ono što želim reći je da ne budemo naivni jer nismo sami. Cijeli KOZMOS je multi-dimenzionalan i svaki planet također. Naš planet zemlja dom je mnogim bićima i egzistira više-dimenzionlano. Energetski predatori došli su ovdje prije nas i zato oni čovjeka smatraju svojim ''vlasništvom''. 

Mogli bi o ovome puno pričati ali evo ovaj esej je samo bubica u uhu za one koji žele dalje sami istraživati. Zapamtite ništa nije onako kako se prikazuje. Imamo PRIRODNU ZAŠTITU, svjetlost, ljubav, znanje i veza sa BOŽANSKIM. Tu se nalazi iskonska SNAGA svakog čovjeka! - Goran Banić

 

Kvantno polje i harmonizacija čovjeka s "nevidljivim" energetskim tokovima Univerzuma

 KVANTNO POLJE 

I HARMONIZACIJA ČOVJEKA

S ''NEVIDLJIVIM'' ENERGETSKIM TOKOVIMA UNIVERZUMA 

KVANTNO POLJE u metafizičkom smislu označava NEVIDLJIVU MREŽU ČISTE SVIJESTI i energije koja povezuje sve što postoji. To je polje POTENCIJALA, INTELIGENCIJE i VIBRACIJE kroz koje se odvija DUHOVNA POVEZANOST i manifestacija u fizičkoj pojavnosti. Mogli bi ga laički usporediti sa limfom, krvotokom ili vagusom univerzuma. 

KVANTNO POLJE nije nešto što se može opipati ili vidjeti golim okom, ali prisutnost POLJA počinju osjećati jasno svi koji su se odlučili u jednoj fazi života otvoriti VIŠIM VIBRACIJAMA. 

Ideja da se naše tijelo može uskladiti s tokovima SVJETLOSNE ENERGIJE UNIVERZUMA, koje nadilaze fizičku stvarnost postojala je oduvijek u drevnim civilizacijama a sve je više prihvaćena, u MODERNOM DRUŠTVU, posebno među ljudima koji vjeruju u povezanost između svijesti, energije, psihičkog i zdravstvenog stanja čovjeka.

Kada osoba počne "osluškivati" KVANTNO POLJE, prvo iskustvo može biti vrlo suptilno – osjećaj kao da nas obavija OGROMNO POLJE, ŽIVE DOBRONAMJERNE INTELIGENCIJE, polje svjesnih vibracija i energije. To je polje INTELIGENTNO, dobronamjerno i podržavajuće a svjesna čovjekova povezanost sa njim je suptilne naravi. 

To nije misao u klasičnom smislu, nego više osjećaj sklada, punine, nadahnuća ili pokretačke snage, što ovisi najviše i od izbora koji donosimo. 

POLJE reagira cijelo vrijeme na našu misao i emociju. Mi smo doslovno svaki trenutak svoga života umreženi u to polje ali ne moramo toga uvijek biti svjesni.

Kada nismo svjesni intervenciju iz POLJA možemo nazvati slučajnošću, sinkronizacijom ili čudom. 

Kada smo SVJESNI razumijemo da KREIRAMO vlastita iskustva i STVARNOST kroz povezanost sa poljem PRISUTNOSTI koje stoji iza svih vidljivih fizičkih pojava.

Što više vjerujemo vlastitoj UNUTARNJOJ NAVIGACIJI, osjećaj se pojačava i postaje jasniji. Tijelo ne samo da osjeća – ono počinje komunicirati s okolinom na potpuno ''novi'' način.

Što smo VIŠE SVJESNI procesa on je ENERGETSKI SNAŽNIJI i kvantno polje prelazi iz pasivne pozadine u AKTIVNI SISTEM koji nas energizira i usmjerava. Taj proces, u galaktičkom učenju često opisan kao FOTONSKA AKTIVACIJA, mijenja način na koji doživljavamo svijet. 

Važno je iz racionalnog poimanja preći u SVJESNU AKTIVACIJU tako da ćemo odvajati voljni TRENUTAK u vremenu u kojem ćemo pomoću VOLJE umrežiti svoje INDIVIDUALNO POLJE sa GALAKTIČKIM. Tada FOTONSKA AKTIVACIJA prestaje biti RACIOM prihvaćena činjenica ili INTUITIVNO OSJEĆANJE i postaje SVJESNA FREKVENCIJSKA, USKLAĐENOST koja AKTIVIRA ENERGIJU VIŠEG REDA i kreira predivan osjećaj SIGURNOSTI, RADOSTI i duboke povezanosti u ljudskom životu.

Što više vjerujemo ovom ''NOVOM'' SISTEMU, galaktičkog svjesnog umrežavanja, postajemo uravnoteženiji, mirniji i – što je najvažnije – sretniji. 

Tijelo uvijek zna intuitivno. Pitanje je samo hoćemo li mu vjerovati i dopustiti da budemo vođeni. KVANTNO POLJE, u tom smislu, nije neka daleka znanstvena teorija, već živa i prisutna INTELIGENCIJA SVEMIRA koja čeka našu punu pažnju, da bi se svojim ogromnim stvaralačkim potencijalom ISPOLJILA kroz naš ljudski oblik. 

Mi doslovno možemo biti NADAHNUTI, impulsirani i VOĐENI u svakom trenutku. Ova INFORMACIJA donosi svježinu i radost u ljudski život, jer većina ljudi je uhvaćena u zamku niskofrekventne energije kaosa i destrukcije, emocionalnog bola i više ne zna kako iz nje izaći. 

Ono što je važno znati je da kada podižemo svoju OSOBNU VIBRACIJU (izborom, namjerom) mi se dižemo iznad te niske frekvencije tame i postajemo IMPULSIRANI, nadahnuti i vođeni BOŽANSKIM SVJETLOM – SNAGOM LJUBAVI I ISTINE. 

Što više aktiviramo ovo to stanje manje smo dostupni mračnim utjecajima i naš ljudski život dobiva postojanu kvalitetu mira, ljubavi, ispunjenja i radosti. - Goran Banić

Ps.

Još neki metafizički sinonimi za kvantno polje su; Polje svijesti - Božanska matrica - Univerzalna inteligencija – Izvor – Jedinstvo - Duhovno polje - svjetlosna mreža - Polje mogućnosti - Božanska prisutnost – Bog ... itd.

Ovaj koncept može biti pomalo imaginaran ali važno je PRIZNATI da POSTOJI, POZITIVNA SNAGA UNIVERZUMA, životna sila iz koje smo svi oblikovani sa smislom i svrhom. Kada to prihvatimo u svjesnom činu mi se otvaramo da bi ta SNAGA mogla aktivno djelovati u našem životu. U ljudskom svijetu ako nekog ne prihvaćamo onda nema odnosa ... barem ne u svjesnom smislu isto je i sa SNAGOM UNIVERZUMA ako je ne priznamo ona se ne očituje. - Goran Banić

Četiri stvari koje trebamo prevazići da bi napredovali na svim nivoima

 ČETIRI STVARI KOJE TREBAMO 

PREVAZIĆI DA BI NAPREDOVALI 

NA SVIM NIVOIMA ...

1. PRETJERANO RAZMIŠLJANJE

Mračni scenarij koji dugo vrtimo u glavi stvara nam tjeskobu, ali ne nudi rješenje. Um na taj naćin postaje zatvor. Naša energija stagnira — a svemir (kvantno polje, Bog) ne AKTIVIRAMO kada se vrtimo u mjestu sa besplodnim mislima, koje ne pretočimo u djelovanje. Kreni i djeluj i USPUT ćeš naučiti sve što ti je potrebno! Samo kreni! LJUBAV, LJEPOTA, AKCIJA! Za USPJEH su dovoljna ova tri puta! 

 

2. STRAH OD PROMJENE

Strah nas zadržava u ''poznatom'', čak i kada je to zona nezadovoljstva. Otpor blokira prirodni TOK energije univerzuma. Ljudski život sastoji se od konstantne promjene jer je promjena dio evolucije i razvojnog ritma univerzuma. Stoga kada se opiremo promjeni, odvajamo se od energetskog TOKA i ostajemo zaglavljeni sa nedovoljno ili nimalo inicijative.

 

3. ŽIVOT U PROŠLOSTI

Konstantno vraćanje u toksičnu prošlost drži nas zatočene u emocionalnom ropstvu. Um stalno obrađuje staru bol, sprječavajući nas da budemo prisutni u SADAŠNJEM TRENUTKU. Naš fokus stvara našu stvarnost — gdje nam je pažnja, tamo je i energija. Ako je pažnja u prošlosti, ne možemo KREIRATI SVJETLU BUDUĆNOST.

 

4. POKUŠAJ DA SVIMA UGODIMO

Psihološki gledano na taj način gubimo identitet i kad stalno ugađamo drugima, počinjemo izvoditi vlastiti identitet od potvrde drugih ljudi. Na taj način zaboravljamo tko smo doista. Autentičnost je istinska i stvarna moć — kada živimo iz svoje istine, svemir nas podržava, jer vibriramo u skladu s OSOBNOM SVRHOM. Služenje drugima definitivno doprinosi našem rastu ali ne trebamo ugađati nikome na bezuman način u kojem POTPUNO ZABORAVLJAMO SEBE! 

© GORAN BANIĆ

Osećaji izvan kontrole...

 OSJEĆAJI IZVAN KONTROLE ...

Osjećaji izvan KONTROLE mogu biti zastrašujući. Pogledajmo crne kronike, sve su to bili OSJEĆAJI bez KONTROLE. ''Puko mu film'', tako ljudi kažu ... EMOCIONALNO tijelo ima najviše distorzija trenutno. Kada se ozlijedimo u fizičkom smislu ostaje rana i ožiljak i vidljivo je svima, ali EMOCIONALNE rane i ožiljci su JAKO STVARNI ali nisu vidljivi fizičkim očima. Uglavnom su emocionalni trigeri nesvjesni i voze nas automatski. 

Ponekad čovjek nosi emocionalnu ranu iz djetinjstva cijeli život sa sobom a da je nije ni svjestan. Ovo je najteža stvar za ljudsko biće i nešto jako IZAZOVNO u ljudskoj dimenziji - KONTROLA EMOCIJA ... Emocije su tako nepredvidive i ranjeni ljudi trigiraju na sve živo ... Stoga onaj tko shvaća VAŽNOST emocija promatra (detektira) emociju čim se probudi. 

Prvo pitanje je kako se osjećaš? Zatim što osjećaš? A onda se pitaj gdje osjećaš? Dok si još u polusnu ovo možeš odraditi ... Tijelo će ti uvijek pokazati gdje je zaglavljena potisnuta emocija ... tijelo nikada ne laže. Zatim tu emociju treba OTPUSTITI ... iz tijela i pojačati SVJETLOSNI KOEFICIJENT, pomoću neke od osobnih DUHOVNIH PRAKSI, koje koristite za JAČANJE DUHOVNOG TIJELA! 

Najveći hendikep moderne civilizacije je što je čovjek ''obučen'' da ne gleda u svoju nutrinu. Sve je plitko i površno i vrti se oko IZVANJSKIH STVARI i potreba a to što nekom svako malo ''pukne film'' ne shvaćamo ozbiljno. 

Ne razumijemo da smo višedimenzionalni i da su MISLI i RIJEČI i EMOCIJE moćne ISCJELJUJUĆE ili DEGRADIRAJUĆE SILE. Ista ta zastrašujuća EMOCIJA koja čovjeka odvede u SUICID ili ZLOČIN može ga učiniti STVARALAČKIM GENIJEM ako je pravilno razumije i usmjeri. Emocije su ZASTRAŠUJUĆE i UZBUĐUJUĆE istovremeno. 

Ljudi sa kojima smo EMOCIONALNO POVEZANI postaju upisani u naš ŽIVČANI SUSTAV, svi slojevi bića pamte takve ljude. Svako tijelo ima svoju memoriju, stoga kada se vezujemo mi se vezujemo i fizički, i emocionalno i intelektualno i duhovno. (i biće dvoje jedno tijelo) Stoga prekidi odnosa i veza ranjavaju nas na posebno dubok način. 

Nitko nije imun na to ... ali ono što se dešava na ASTRALNOM planu potpuno je SAKRIVENO od ''običnog'' čovjeka. Iskreno ne volim o tome pisati, jer pokreće najdublje strahove u ljudima a vrlo je složeno i kompleksno, ali s druge strane ako ne govorimo, nitko neće moći razumjeti zašto je čovjek postao tako slabo i ranjivo biće. 

U modernom ZOMBILENDU pravo znanje je ukradeno. Kada počnete govoriti istinu ljudi DOSLOVNO POLUDE! Neki su ZAHVALNI ali mnogi ne mogu prihvatiti ISTINU ni kada im se pred nosom pojavi. Ropstvo ove civilizacije traje već tisućama godina i najveći ''uspjeh'' je u tome što ljudi ne shvaćaju da su porobljeni. Naivno mislimo da ako se možemo kretati od točke A do točke B da smo slobodni. 

Istinska SLOBODA je SAMOKONTROLA ili VLADANJE SOBOM u smislu da držimo TOKSIČNE EMOCIJE pod kontrolom isključivo SNAGOM DEVOCIJE. Ovdje su svi tanki. 

INVOLUCIJSKI ENTITETI manipuliraju sa čovjekom preko emocija. Indijanska mudrost stoga kaže: ''Rasti čvrsto u DUHU, kako bi nadišao emocionalne boli!'' 

Ne možemo EMOCIJU kontrolirati EMOCIJOM. NE možemo je kontrolirati ni INTELEKTOM ili FIZIČKI. Pokušajte ISPISATI nekog iz svog SUSTAVA sklekovima, trčanjem, čitanjem poezije ... Uf vrlo je teško ... Zato moramo shvatiti da su ODNOSI SVETI. To znači da trebaju ići iz duše ili nikako. Bolje je biti ''sam'' nego sa nekim tko te nesvjestan ranjava iznova i iznova svaki dan. 

Drugo, trebamo shvatiti da nam je DUHOVNI RAZVOJ važniji od ''zraka''. Dokle god je EMOCIONALNO TIJELO izvan kontrole neće biti STABILNOSTI i MIRA u našem životu. Ako ne OŽIVIMO DUHOVNO TIJELO, STRAH će dominirati nad svakim aspektom SPONATNE i PRIRODNE LJUBAVI, otimajući nam doslovno i ŽIVOT i SREĆU iz MANIFESTACIJE. Zašto bi to dopustili? 

Površan život nikuda ne vodi. TIJELO stari, EMOCIJE DIVLJAJU a DUH je USPAVAN. Ovo je realnost većine ljudi na ovoj planeti, ali ne mora tako biti i u našem životu. Uzmimo život u svoje ruke i DUHOVNO se educirajmo. Zapamtimo, nitko ne može trajno činiti za nas, ono što mi sami ne činimo za sebe! – Goran Banić

Bol kao pokretač

 BOL KAO POKRETAČ …

Nekad mi prijatelji kažu: "Blago tebi, kako ti SLOBODNO živiš, i ja bih tako." Ali ne znaju da sam platio cijenu. Kao dijete sam prošao mnoge oblike bolesti — punktiranje kičme, meningitis ... problemi sa sinusima, nema što me nije dohvatilo. Stalno sam bio bolestan i to me potaknulo da od malih nogu započnem istraživanje …

Knjižničarka je jednom rekla mojoj majci: ''Ovo vaše dijete čita knjige za odrasle'' a ja sam imao glad za znanjem na koje me pokrenula patnja. Proučavao sam temu zdravlja, duhovnosti, smisla. Tražio sam odgovor: Zašto patimo? Što je uzrok?

Naučio sam da bolesti nisu slučajne. Sve ima svoj razlog. Najčešće je to emocija koju godinama potiskujemo. Šest do sedam godina treba potiskivati emocije da se razvije nešto što zovemo ''teška'' bolest. A mi to vrijeme nesvjesno hranimo destruktivan program u sebi.

Danas znam nešto sa velikom sigurnošću: rješenje uvijek postoji i nikad ne trebamo odustati od sebe. U čemu god da smo — tražimo znanje, svjetlo, ljubav - konstantno!

Svjetlosna bića nam pomažu, ali samo kad naučimo unutarnju lekciju (nenasilje). Glavno pitanje je: "Zašto mi se ovo događa?" Jesam li prekršio zakon prirode? Ili netko prije mene — roditelj, predak? Sve je to dio programa koji sada trebam iscijeliti.

Kad iskreno postavimo ta pitanja i spoznamo odgovor, događa se iscjeljenje. Pokajanje mora biti stvarno. Pokajanje i krivnja nije isto. Prvo ide iz duše a drugo iz ega. Pokajanje znači: ''Iskreno mi je žao za svaki oblik patnje koji bilo tko prošao, radi mene!'' Jer ako imamo dijete, koje svaki dan razbija stvari po kući, mi ne možemo sjediti skrštenih ruku. Moramo nešto poduzeti. Tako i svemir s nama postupa, kada narušavamo ZAKON LJUBAVI.

Zemlja je učilište. Svi naši zdravstveni problemi, financijski problemi, sve to ima korijen u suptilnom svijetu, u nesvjesnom. Emocije koje nismo otpustili, misli koje nismo osvijestili.

Veliki učitelji su rekli: znanje vam možemo prenijeti, ali vaš izazov će biti PRIMJENA. Svaki dan trebamo se iznova smiriti, predati. Jer ljudski um ne voli duboki mir. On je dio kolektivnog uma koji je dinamičan, nemiran, često mračan. A duša viče: "Smiri se. Vjeruj. Zbrinut ćeš biti."

Ta unutarnja borba — između uma i duše — je naš GLAVNI IZAZOV. I zato stalno govorimo: VRAČAM SE LJUBAVI U SEBI, VJERUJEM LJUBAVI U SEBI ... vjerujem iskreno! Svjetlost može potpuno intervenirati, kada smo potpuno naučili lekciju NENASILJA na svim nivoima. (''Idi i ne čini više!'') To je zakon!

Postoji DUHOVNA FORMA egzistencije koja ima uvid u sve naše živote, sve naše misli. Kad neka duša napreduje, njezin BOŽANSKI VODIČ može tražiti  EVOLUCIJSKO UBRZANJE, ako vidi da smo lekciju stvarno usvojili.

Cilj UNIVERZUMA nije da mi patimo već da naučimo ne povrjeđivati život. No da bi se to dogodilo, trebamo biti potpuno iskreni pred sobom i pred ŽIVOTOM (Bogom). Priznajem: nisam vidio, nisam osjećao, nisam razumio, nisam mogao bolje zbog neznanja koje je bilo u meni i promašio sam metu … I zato se dogodilo što se dogodilo. To je poniznost. I to je istinska snaga. Priznajem svoje propuste!

Kada odbacimo ZAKON LJUBAVI to je promašeni cilj. Cilj je ljubav. Kad promašimo, nastaje bol. A kad je bol konstantna, ona prelazi u bolest.

Ponekad je čovjek bolestan jer nosi teret prošlih života. To znanje je uskraćeno. U modernoj civilizaciji. Drevni manuskripti pričaju nam da smo živjeli i da živimo puno puta.

Tri su vrste karme: fiksna (npr. fizičke karakteristike s kojima se rodimo), posijana (koja tek sazrijeva), i trenutna (koja se stvara u ovom životu). Ako smo svjesni i predani u trenutku kad karma sazrijeva, ona se neće uhvatiti za nas. Ali ako nismo — manifestira se.

Zato nam stalno govore: Budite u svjetlu!  Budite u svjetlu!  Budite u svjetlu!  Duhovni rast traži konstantan trud. Svima je to teško. I ponekad se čini da nešto nećemo uspjeti, ali kad se iskreno predamo — pomoć dođe.

No, tu predaju nitko ne može napraviti umjesto nas. Možemo jedni druge hrabriti i  poticati, usmjeravati …. Ali do jedne granice. I tu dolazimo do duhovne zrelosti.

Svaki odnos sa višim svijetom je osoban. Onaj tko ga njeguje prima vodstvo, intuiciju, milost. To je cilj — razviti odnos sa BOŽANSKIM, do te mjere da znamo prepoznati poruku, kad dolazi, i djelovati.
Mentor nije osoba koji ima sve odgovore, nego onaj koji se povezuje sa Izvorom i dijeli taj proces sa onima koji žele čuti, koje to zanima (dok ih zanima). Život ima rješenje za sve situacije. Mi to često zaboravimo jer nas um, strah i okolina odvlače.

Zato konstantno podsjećamo: da se ništa ne događa slučajno. Sve nas vodi prema dubljoj svijesti. I ono što nam se danas čini kao velika patnja, sa nekog višeg nivoa može izgleda potpuno malo i beznačajno. Jer iz više perspektive — život je vječan.

Smrt je ovdje samo prelazak, ali nama se čini kao kraj. Zato primamo poticaje: Budimo spremni! Budimo svjesni! Njegujmo odnos sa duhovnim svijetom. Jer svi ćemo otići odavde, a kad se već mora važno je da odemo s osmijehom.

Stoga pamtimo: da nijedna muka nije uzaludna. Svaka nas vodi dublje — od one točke na kojoj smo trenutno, otvara nas za nove vidike i stvari koje nismo mogli drugačije naučiti. – Goran Banić