Da li smo prisutni u svom životu!?

 FENOMEN ''BEZUMNOG LUTANJA'' 

- DA LI SMO PRISUTNI U SVOM ŽIVOTU !?

Ovdje smo vrlo kratko, život na zemlji je kao odlazak na izlet a izleti prvo ''ne traju vječno'' (čast izuzecima) a drugo nakon izleta vraćaš se kući. Kada ovo shvatimo, važna nam je stvarna PRISUTNOST jer u njoj je uvijek ISKONSKA RADOST skrivena. Čovjek je SRETAN kada je potpuno PRISUTAN. Većinu vremena ODSUTNI smo iz vlastitog ŽIVOTA i živimo u POTREBI ''ovoga'' ili ''onoga''. Neki su metafizičari ovaj fenomen odsutnosti nazivali  ''bezumno lutanje'', ("drifting").

To je stanje svijesti u kojem čovjek nema JASNOĆU, svrhu, ni vlastitu VOLJU. Prepušta se idejama i programima VANJSKOG SVIJETA, bez otpora, automatski, pasivno. 

Ništa ne ''užasava'' budne ljude, kao kada naslute automatiziranu nesvijest spavača u sebi ili drugima, gdje se neupitno konzumira svaki ponuđeni sadržaj, plitko, bez promišljanja i bez dubokih osjećaja. 

Um koji nije PRISUTAN, postaje podložan vanjskim utjecajima, kolektivnim iluzijama i manipulaciji. "Drifter" je osoba koju nesvjesno vodi STRAH, a ne VIZIJA, jer on nema dovoljno snažnu VOLJU da formira UNUTARNJU VIZIJU i kreće se prema njoj s odlučnošću i dječjom radošću. 

To je upravo suprotno onome što nazivamo PRISUTNOST – ili UNUTARNJA BUDNOST, SVJESNOST TRENUTKA, BIVANJE U SADA. Ljudi koji borave u PRISUTNOSTI, vođeni su NADAHNUĆEM i primaju viziju iz IZVORNOG POLJA, koja je uvijek usklađena sa RAZVOJNIM PLANOM UNIVERZUMA i planom njihove duše.

PRISUTNOST nikad ne može stvoriti DEVIJACIJU, jer unutar sebe sadrži IZVORNI – BOŽANSKI KOD!

Glavni uzrok ljudske patnje je KRONIČNI NEDOSTATAK šire slike života (prisutnosti), i OSJEĆANJA sebe kao MULTIDIMENZIONALNOG BIĆA. 

Kad nismo PRISUTNI, gubimo se u destruktivnim mislima, projekcijama, programima, sjećanjima, pod-osobnostima. A kada mi nismo tu – možemo se s punim pravom zapitati, tko onda živi naš život? 

Važno pitanje koje ''odsutan um'' ne nazire je kako je HAKIRAN planet i kolektivni um čovječanstva, ili tko to vjekovima PROGRAMIRA čovjeka na nesvjesne radnje i ponašanja? 

Jung je precizno definirao SJENU – nesvjesni aspekt autodestruktivne, osobnosti koji upravlja čovjekom iz pritaje. Kad čovjek nije PRISUTAN, SJENA ga preuzima. Jung je govorio o važnosti integracije SJENE –  ali iznimno mali broj autora išao je dublje u tematiku i opisao IMPULSIRANJE čovjeka sa ASTRALNOG PLANA. 

Za EGO je ovo nezahvalna TEMA jer razmislimo ako EGO poriče podsvjesni PROGRAM koji je sam u neznanju stvorio, kako će se ponašati prema IMPULSERIMA koji žive na energiji njegove duše i forsiraju EGO iluzije tj. INVOLUCIJU čovjeka sa suptilnog plana (4D). 

Dijete u igri kada se suoči sa ''problemom'' stavit će dlanove na oči i odlučno izjaviti; ''NEMA ME!'' Istu stvar samo potpuno automatizirano čini i čovjek nesvjestan EMOCIONALNOG IMPULSIRANJA. 

Površni mislilac zaboravlja da je ZAKON SLOBODNE VOLJE dozvoljen u svim aspektima razvojnih univerzuma, kao dio UBRZANJA EVOLUCIJE za nesvjesna bića. INVOLUCIJA isto vodi u EVOLUCIJU ali samo one koje BOL površnog života toliko izbezumi da se okrenu ISTINI u SEBI. 

Kroz mnoga TRADICIJSKA UČENJA rečeno to znači da "ako nećemo raditi sa SVJETLOM, TAMA će raditi sa NAMA, točno onoliko koliko SVJETLA nedostaje". Dakle da li imamo izbora? Istina je da nemamo izbora i da je naša sloboda samo SJENA (ne Jungova) STVARNE SLOBODE. 

Zamislimo samo da OSMIJEH nikad ne silazi sa našeg lica i da je svaki korak ples a svaka riječ pjesma? To je BOŽANSKI PLAN za čovjeka … ali EGO će se odmah pobuniti na spomen ove ideje. 

''Bez bola ne bi cijenili sreću!'', ne razumijevajući da taj ZAKON važi samo u PRIVREMNOJ KREACIJI. 

Kad se ''Lesi'', konačno ''vrati kući'', živjet će doista - P J E V A J U Ć I! A gdje su ti dokazi? Pa ne treba dokazivati ako osjećamo SRCEM jer SRCE zna istinu!

Dokaze traži racionalni um. DUH uvijek pozna svoj dom a ako baš INSISTIRAMO na dokazima onda radije pitajmo dijete a ne ''odraslog'' čovjeka. – Goran Banić