OSJEĆAJI IZVAN KONTROLE ...
Osjećaji izvan KONTROLE mogu biti zastrašujući. Pogledajmo crne kronike, sve su to bili OSJEĆAJI bez KONTROLE. ''Puko mu film'', tako ljudi kažu ... EMOCIONALNO tijelo ima najviše distorzija trenutno. Kada se ozlijedimo u fizičkom smislu ostaje rana i ožiljak i vidljivo je svima, ali EMOCIONALNE rane i ožiljci su JAKO STVARNI ali nisu vidljivi fizičkim očima. Uglavnom su emocionalni trigeri nesvjesni i voze nas automatski.
Ponekad čovjek nosi emocionalnu ranu iz djetinjstva cijeli život sa sobom a da je nije ni svjestan. Ovo je najteža stvar za ljudsko biće i nešto jako IZAZOVNO u ljudskoj dimenziji - KONTROLA EMOCIJA ... Emocije su tako nepredvidive i ranjeni ljudi trigiraju na sve živo ... Stoga onaj tko shvaća VAŽNOST emocija promatra (detektira) emociju čim se probudi.
Prvo pitanje je kako se osjećaš? Zatim što osjećaš? A onda se pitaj gdje osjećaš? Dok si još u polusnu ovo možeš odraditi ... Tijelo će ti uvijek pokazati gdje je zaglavljena potisnuta emocija ... tijelo nikada ne laže. Zatim tu emociju treba OTPUSTITI ... iz tijela i pojačati SVJETLOSNI KOEFICIJENT, pomoću neke od osobnih DUHOVNIH PRAKSI, koje koristite za JAČANJE DUHOVNOG TIJELA!
Najveći hendikep moderne civilizacije je što je čovjek ''obučen'' da ne gleda u svoju nutrinu. Sve je plitko i površno i vrti se oko IZVANJSKIH STVARI i potreba a to što nekom svako malo ''pukne film'' ne shvaćamo ozbiljno.
Ne razumijemo da smo višedimenzionalni i da su MISLI i RIJEČI i EMOCIJE moćne ISCJELJUJUĆE ili DEGRADIRAJUĆE SILE. Ista ta zastrašujuća EMOCIJA koja čovjeka odvede u SUICID ili ZLOČIN može ga učiniti STVARALAČKIM GENIJEM ako je pravilno razumije i usmjeri. Emocije su ZASTRAŠUJUĆE i UZBUĐUJUĆE istovremeno.
Ljudi sa kojima smo EMOCIONALNO POVEZANI postaju upisani u naš ŽIVČANI SUSTAV, svi slojevi bića pamte takve ljude. Svako tijelo ima svoju memoriju, stoga kada se vezujemo mi se vezujemo i fizički, i emocionalno i intelektualno i duhovno. (i biće dvoje jedno tijelo) Stoga prekidi odnosa i veza ranjavaju nas na posebno dubok način.
Nitko nije imun na to ... ali ono što se dešava na ASTRALNOM planu potpuno je SAKRIVENO od ''običnog'' čovjeka. Iskreno ne volim o tome pisati, jer pokreće najdublje strahove u ljudima a vrlo je složeno i kompleksno, ali s druge strane ako ne govorimo, nitko neće moći razumjeti zašto je čovjek postao tako slabo i ranjivo biće.
U modernom ZOMBILENDU pravo znanje je ukradeno. Kada počnete govoriti istinu ljudi DOSLOVNO POLUDE! Neki su ZAHVALNI ali mnogi ne mogu prihvatiti ISTINU ni kada im se pred nosom pojavi. Ropstvo ove civilizacije traje već tisućama godina i najveći ''uspjeh'' je u tome što ljudi ne shvaćaju da su porobljeni. Naivno mislimo da ako se možemo kretati od točke A do točke B da smo slobodni.
Istinska SLOBODA je SAMOKONTROLA ili VLADANJE SOBOM u smislu da držimo TOKSIČNE EMOCIJE pod kontrolom isključivo SNAGOM DEVOCIJE. Ovdje su svi tanki.
INVOLUCIJSKI ENTITETI manipuliraju sa čovjekom preko emocija. Indijanska mudrost stoga kaže: ''Rasti čvrsto u DUHU, kako bi nadišao emocionalne boli!''
Ne možemo EMOCIJU kontrolirati EMOCIJOM. NE možemo je kontrolirati ni INTELEKTOM ili FIZIČKI. Pokušajte ISPISATI nekog iz svog SUSTAVA sklekovima, trčanjem, čitanjem poezije ... Uf vrlo je teško ... Zato moramo shvatiti da su ODNOSI SVETI. To znači da trebaju ići iz duše ili nikako. Bolje je biti ''sam'' nego sa nekim tko te nesvjestan ranjava iznova i iznova svaki dan.
Drugo, trebamo shvatiti da nam je DUHOVNI RAZVOJ važniji od ''zraka''. Dokle god je EMOCIONALNO TIJELO izvan kontrole neće biti STABILNOSTI i MIRA u našem životu. Ako ne OŽIVIMO DUHOVNO TIJELO, STRAH će dominirati nad svakim aspektom SPONATNE i PRIRODNE LJUBAVI, otimajući nam doslovno i ŽIVOT i SREĆU iz MANIFESTACIJE. Zašto bi to dopustili?
Površan život nikuda ne vodi. TIJELO stari, EMOCIJE DIVLJAJU a DUH je USPAVAN. Ovo je realnost većine ljudi na ovoj planeti, ali ne mora tako biti i u našem životu. Uzmimo život u svoje ruke i DUHOVNO se educirajmo. Zapamtimo, nitko ne može trajno činiti za nas, ono što mi sami ne činimo za sebe! – Goran Banić
Нема коментара:
Постави коментар