Povratak...

 POVRATAK …

Obožavam te rijetke trenutke potpune lucidnosti. U njima je jasnoća, snaga, sigurnost – osmijeh koji dolazi iz duboke miline. Ljudske riječi slabo prenose to stanje, jer ono nadilazi govor. U toj jasnoći skriva se punina radosti. Osjećaj koji nije samo "dobro", nego "super dobro". Tada znaš – to si ti. To je tvoje izvorno stanje. Sve drugo – strah, kriza, panika – samo su filteri koji su zamaglili ono što zaista jesi a to što jesi je čista božanska priroda ispunjena radošću. 

I da, riječ Bog nekima je teška, zatrovana lošim iskustvima, ideologijama i strahom. Ali izvorno, ta riječ je čista i označava ''blagostanje'', ''bogatstvo'', ''sreću'', ''vrlinu'' i ''moć'' (sanskrt ''bhaga'') Ako vas ta riječ trigira, zamijenite je. Nije bitna forma – bitna je suština. A suština je: mi smo duhovna bića, beskonačna, neograničena i duboko povezana sa IZVOROM - snagom sveg života.

Materija je samo forma duha snižene potencije. Vrijeme i tkz. prolaznost koju uporno nameće je iluzija. Vječno je SADA. Fizički  oblik stari jer smo izgubili vezu s božanskim kodom. I tako živimo u "hakiranom" stanju – fizički i psihološki, zarobljeni unutar biološkog stroja ljudskog tijela. Ograničeni smo zaboravom i zato ispoljavamo samo tračke izvorne moći. Moderni čovjek je postao teret samom sebi. 

Buđenje počinje promatranjem. Kad vidiš tugu, depresiju, ograničenje – i zakoračiš u IZVORNO POLJE – sve se mijenja. Pojavi se blaženstvo, radost, lakoća. To stanje je prirodno. To smo mi!

Jednom kad ga osjetiš, znaš to je tvoj UVID i tvoja je zadaća – vraćati se spontano ili ciljano tom osjećaju, dok ne postane svakodnevna stvarnost. Tada izgrađujemo ZAMAH – spiritualnu moć. Kad ZAMAH postane dovoljno snažan, on inicira BUDNOST a kad BUDNOST uđe u fazu ključanja u nepovratnu točku dolazi PROSVJETLJENJE. To je kraj zemaljske evolucije i povratak u BESMRTNOST.

Većina ljudi je prekinula vezu s IZVOROM. Zato su izgubljeni, uplašeni, zbunjeni. Ali naše prirodno stanje je nevino – poput djeteta, poput cvijeta u polju. Jesenjin je rekao: “Biti prirodan, tih i nasmijan.” Kad smo povezani s IZVOROM, ne postoji ego, nema distorzije. Samo ČISTA PRISUTNOST.

U višim dimenzijama, naš duh oscilira – duh, materija, duh, materija – kao klatno sata, ali kada veze sa IZVOROM nema, oscilacija je prekinuta i ostajemo zaglavljeni u fizičkom svijetu. I zato patimo. Ostali smo zarobljeni u nižim aspektima (tijelima) – fizičkom, emocionalnom, mentalnom – i zaboravili na VIŠU PRIRODU, koja je predivna i puna radosti. 

Kad izgubimo vezu s BESKRAJNOM LJUBAVI u sebi, ovisni smo o drugima. A to vodi u ropstvo. Raspadnemo se kad nas netko ostavi jer nemamo utočište u sebi. Zato se moramo vratiti IZVORU, a ne možemo ako mu ne dajemo pažnju. Treba nam znanje, prisutnost i povezanost.

Ljudi imaju učitelje za sve – sport, glazbu, umjetnost – ali za duhovnost misle da mogu sami. Ne ide to tako. Ako želimo rasti, trebamo mentore. I univerzum nas poveže kad smo spremni. Učitelj se pojavi kad učenik gori za istinom. Ako smo susreli lažne učitelje – to je zato što naša želja još nije bila potpuno čista. I mi smo htjeli varati, htjeli smo prečac.

Duhovni rast traži cijenu. Vrijeme, predanost, prisutnost. Ako ne možeš cijeli dan, onda makar ono malo vremena koje imaš – budi u tome potpuno. Bez laži, bez kompromisa.

To je poruka. Jednostavna. Duboka.

Vratimo se sebi, jer ako SEBE ne osjećamo nemamo što dijeliti sa drugima. 

Tragedija svakog odnosa je kada ljudi umjesto STVARNOSTI prožete ZANOSOM međusobno dijele vlastite SJENE. © Goran Banić